Piše: Rajko Vasić
Ispisivanje najrasprostanjenije muslimanske rječi „genocidaši“ na muralu trobojke u Srpskom Sarajevu može da se banalizuje, kao i sve u srpskoj nacionalnoj ravnodušnosti. To su maloljetnici, popili dvije pive, provokatori, nisu svjesni šta rade, noćni egzibicionizam, navijačke grupe…
Nu, suština takvih postupaka, koji su konstantni a imaju široku lepezu, od rušenja spomenika do napada na ćirilicu putokaza, može se razvrstati u nekoliko trajnih političkih i vjerskih orijentacija muslimana.
1. Srbima nema mjesta u „Bosni“, jer je „Bosna“ muslimanska.
2. Sa „genocidašima“ nema nikakvog zajedništa u bilo kom obliku. Ni u dejtonskom, ni u ustavnom. Rušenje Dejtona i Ustava to dokazuje. Već trideset godina.
3. „Genocidaši“ – to je Srbima prijetnja Jasenovcem ili protjerivanjem Srba i uništenjem Republike Srpske. To je jedina prava poruka puslimanske upotrebe riječi „genocidaši“.
Sve tri te orijentacije objedinio je nekidan Bakir Izetbegović. Sve što je oteto, nakon Dejtona, ostaje. Jer je sve to temelj buduće muslinanske „Bosne“ i nestanka BiH zajedno sa hrišćanima u njoj.
Da se radi samo o Srbima, mogli bismo da razmatramo povratnu mržnju zbog toga što su napustili srpstvo i pravoslavlje. Ali, napadi na Hrvate, optužbe za agresiju, što je jedno vrijeme pripisivano isključivo Srbima i Srbiji, pokazuje da je u pitanju borba protiv hrišćanstva.
Republika Srpska mora da bude svjesna dugoročnih projekcija sarajevskog jetrvskog i sokačkog primitivizma. I mora da ga razmatra u svjetlu nedostatka nacije kod muslimana i nespsoobnosti da grade državu.
To će se uvijek nadomještati agresivnošću prema hrišćanima i prema Srbima.
Republika Srpska je njihov svakodnevni crni podsjetnik – da Srbi imaju državu, Republiku Srpsku, a da su oni izgubili sve ratove za otimanje BiH za sebe.
