Piše: Rajko Vasić
Neće položiti nijedan ispit.
Danas je u Banjaluci sastanak Dodika i Čovića. To nije neka vijest jer su takvi susreti u posleizbornom vremenu obavezni.
Nu, danas se održavaju u svjetlu pobjede HDZ-ovog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva. To je posve novo ozračje.
Ranije su se sastanci održavali oko linije „kako da im potpetljavamo noge“. Danas, oko plana, „kako da im uvrnemo muda“.
Sarajmuslimani su dosad vodili politiku kao da oni nisu započeli rat za muslimansku BiH, nego kao da su Srbi i Hrvati došli iz Čačka i Novog Vinodolskog i izvršili srpskohrvatski agresorski udruženi poduhvat.
To im je bila politika, koja je uključivala kukanje o „genocidu“, potčinjavanje Hrvata u Federaciji BiH i ukidanje Republike Srpske.
Sada, pak, Sarajevo je opet u okruženju. Visoki predstavnik i američki ambasador su se izvukli, ko Naser iz Srebrenice.
Sa sjevera nadiru visokotehnološke brigade graničnih prelaza.
Sa zapada ide oružje za masovno uništenje, hrvatski plinovod.
Sa juga eto jada od Mostara grada.
Sa istoka Drine ni na vidiku. Ne vidi se ni sa Bjelašnice.
Darijana je već poslala poruku – imamo svoje stavove.
Čović je žurno, kao i milijun puta prije, iznio Izborni zakon na stol.
Željka će prvom priliko da traži od Bećirovića da mu dođe jedan od roditelja.
Dodik nije ništa pa oda okolo i daje intervju. Ubija živu silu. Šmit je propustio da nametne zakon da Dodik mora da ćuti nakon što ih sve izjebe i skamari. Usput je pomenuo Sud, Tužilaštvo, neustavne institucije, Čolin hit April u Sarajevu…
A, tamo daleko, neka agencija pisala obavezni izvještaj Stejt departmentu, da bi Izrael i Saudijska Arabija mogli podržati nezavisnost Republike Srpske.
Danas je teže biti politički musliman u Sarajevu nego Nijemac u Berlinu kada su Sovjeti prijehali.
Jasno je da će se ovo „formiranje vlasti u BiH“, koje to nije, jer ne postoji „vlast u BiH“, postoji tronacionalni mozaik, tri Lego platforme – Predsjedništvo, Parlamentarna skupština, Savjet ministara, pretvoriti u najave koraka osamostaljenja Srpske i odvajanja Herceg-Bosne.
Neće to, samo, biti nagodba, trgovina i razmjena dobara prilikom popunjavanja tronacionalnog mozaika.
Srpska i Hrvatski narodni sabor sada imaju novo osokoljenje za djelovanje. Američki korak ka Srpskoj i američki plinovod ka Herceg-Bosni jasni su znakovi.
A Srbi i Hrvati, u šta god pogledaju u OHR-ovskoj nasilničkoj neustavnoj platformi u „BiH“, moći će im biti argument i orijentir za pogađanje, osamostaljenje i ucjenjivanje.
Sljedećih deset godina će svi prisustvovati velikoj predstavi – „Kako jarac dere Musu“.
