Izborna komisija bi, prema Ustavu BiH, trebalo da služi kao administrativno tijelo, a ne kao centralizovani donosilac odluka, smatra savjetnik za institucionalna pitanja u Predstavništvu Republike Srpske u Njemačkoj Petar Milanović.
– Izborni proces je duboko vezan za ustavnu strukturu BiH, samim tim i za entitetsku jer je BiH ustavno decentralizovana zemlja sa konstitutivnim narodima, baš radi postizanja i sprovođenja mira bez nacionalnih tenzija. Kada u jednom decentralizovanom društvu osnujete ili izglasate nešto što se zove Centralna izborna komisija, tada sam Ustav gubi svoj dignitet po tom principu, tako da centralizacija Izborne komisije jeste jedan od najvećih problema i to je ono što narod u Republici Srpskoj generalno ne želi, ne želi centralizaciju državne zajednice koja se zove Bosna i Hercegovina. S toga je moja preporuka bila Republička izborna komisija, da se uspostavi hijerarhijski niz koji bi vršio administraciju sprovođenja izbora, jer je to jako bitno – rekao je Milanović za RTRS.
On je naveo da je Izborna komisija BiH predviđena aneksom Dejtonskog sporazuma i da je osnivanje Komsije izglasala Parlamentarna skupština, što je, kaže, još jedan stepen pravnog legitimiteta, ali da je problem nastao kada su te dodijeljene ingerencije postale samo deklarativne i stoje kao „mrtvo slovo na papiru“.
– U praksi imamo totalno drugu stvar od predviđene. Kada neko donese odluku da poništi izbore na 136 biračkih mjesta isključivo na onim mjestima u kojima je pobijedio samo jedan kandidat, čini presedan u kojem se gubi objektivnost provođenja izbornog procesa i dolazi do još veće politizacije, pogotovo kada se u ponovljenim izborima pokaže nešto treće. Politički problem je kada partijski politizujete nešto kao izborna komisija, nagrađujete ili kažnjavate jednu partiju – rekao je Milanović.
On je pojasnio da integritet izbora označava pozitivno stanje provedenih izbora i znači da je čitav proces izbora, od same legitimacije birača, preko ubacivanja listića u glasačku kutiju, do prebrojavanja, proveden povjerljivo prema pravilniku, bez bilo kakvih manipulacija.
– To dovodi do pitanja razgraničenja nepravilnosti koje utiču na izborni rezultat, radi se o neotklonjivim greškama. To su prvenstveno manipulacije koje utiču na izborni rezultat i samu izbornu volju birača. A što se tiče otklonjivih grešaka, to su one tehničke nepravilnosti koje govore o nekim statističkim greškama, na primjer ponovno prebrojavanje i slično. I u tom slučaju govorimo da zapravo član 2.10 Izbornog zakona BiH uopšte nije razgraničio nepravilnosti – da li možemo ponavljati izbore ili ne – kaže Milanović.
Dodaje da je ovaj član prilično problematičan jer daje CIK-u široke ingerencije na dva nivoa.
– Prvi nivo je to što CIK je u stanju da poništi izbore ne na osnovu pravnih činjenica, utvrđenih činjenica, već na osnovu procjene samim mogućnosti, što znači da CIK ne donosi odluku na osnovu manipulacija ili nepravilnosti koje su utvrđene, nego na one koje se mogu desiti, što u tom slučaju jeste pravni presedan u odnosu na provođenje izbora u nekim drugim zemljama. Ponovljeni izbori su donijeli samo još veće nacionalne tenzije i još manje povjerenja građana u institucije, a rezultat je još bolji za onog kandidata koji je u tom slučaju kažnjen – naglašava Milanović.
Kada je riječ o novim izbornim tehnologijama, Milanović je rekao da je pratio testne izbore i da će najveći problem biti vremenski okvir od procedure predavanja dokumenta na uvid do predavanja otiska prsta, pa sve do samog glasanja i provlačenja listića kroz skener.
– To samo otežava sam izborni proces i jako mali broj država ima takve tehnologije, svega četiri ili pet na svijetu – rekao je Milanović.
