Profesor Nenad Kecmanović ocijenio je da Bošnjaci nemaju baš nikakvo ukorjenjenje u srednjovjekovnoj Bosni, koja je bila hrišćanska zemlja do osmanskog osvajanja, navodeći da je islam ubjedljiviji argument bošnjačkog identiteta, u kojem se vjera okupatora primila bolje nego igdje.
U autorskom tekstu za „Politiku“ Kecmanović je naveo da u srednjovjekovnoj kraljevini Bosni Bošnjaka nije bilo, jer nisu ni postojali, ali da se uprkos tome insistira na kontinuitetu sa tadašnjom bosanskom državnošću.
On je podsjetio da je 2001. godine u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta podignut spomenik osmanskom sultanu Mehmedu Drugom Fatihu, koji je osvojio Bosnu i pogubio posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
Kecmanović je ukazao na paradoks da se ne podiže spomenik Stjepanu Tomaševiću, koji je kao suveren branio srednjovjekovnu bosansku državu, već Mehmedu Drugom Fatihu i njegovim janičarima, koji su je osvojili.
Prema njegovom riječima, to bi bilo kao kada bi Amerikanci podigli spomenik japanskim kamikazama koje su bombardovale američku luku Perl Harbur u Drugom svjetskom ratu ili Rusi da podignu spomenik nacistima izginulim pod Staljingradom.
Kecmanović je podsjetio na aktuelne napete odnose Turske i Izraela, ali i na susrete Milorada Dodika sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kao i kontakte Željke Cvijanović sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom.
On je dodao da se, dok jedni traže saveznike u Vašingtonu, Moskvi i Jerusalimu, „komšije“ okreću nasljeđu sultana Mehmeda Drugog Fatiha u Sanskom Mostu.
Kecmanović je ukazao da je „bogumilsku etnogenezu“ osmislio nekadašnji habzburški guverner u BiH Benjamin Kalaj kako bi stvorio posebnu bosansku naciju, te istakao da ta teza nema naučnu osnovu i da Bošnjaci ne pohode Radimlju u Hercegovini kako bi se klanjali stećcima kao svojoj nacionalnoj baštini, niti su podigli spomenik nekom dijaku Crkve bosanske.
On je naveo da turski vojnici poginuli tokom osmanskog osvajanja Bosne na mjestu spomenika kod Sanskog Mosta nisu predstavljeni kao okupatori, već kao šehidi, odnosno borci za širenje islama.
– Bošnjaci nemaju baš nikakvo ukorjenjenje u srednjovjekovnoj Bosni – istakao je Kecmanović, dodajući da je srednjovjekovna Bosna bila hrišćanska zemlja do osmanskog osvajanja, a da nakon toga više nije bilo suverene bosanske države.
On je naveo da bi se jedino pozivanjem na srpsko-pravoslavno porijeklo moglo govoriti o korijenima u srednjovjekovnoj Bosni, ali da bi se time relativizovao poseban bošnjački identitet koji se gradi na nesrpstvu i antisrpstvu.
Kecmanović piše i o bošnjačkoj „čežnji za novim okupatorom“ koji bi Srbe i Hrvate utjerao u jedinstvenu neokolonijalnu BiH.
Osvrćući se na izjave u Izraelu predsjednika Milorada Dodika o islamu i terorizmu, Kecmanović je ukazao da Dodika Bošnjaci optužuju za rasističke teze, ali i dodao da „niti su Arapi posebna rasa, niti su svi muslimani teroristi“, mada su, kako je naveo, „u današnje vrijeme teroristi mahom muslimani“.
Kecmanović je upitao zar nisu skandalozne ratne i poslijeratne veze bošnjačkog rukovodstva sa islamskim svijetom i mudžahedinima.
Ukazao je na bošnjačke generale Rasima Delića i Sakiba Mahmuljina i njihovu zahvalnost mudžahedinima za doprinos „jačanju islama u Bosni“, kao i na to da je Alija Izetbegović zagovarao „reislamizaciju muslimana i islamizaciju ostalih“ i formiranje „šerijatske države“.
Kecmanović je naveo da su za Izetbegovićem potrčali Bošnjaci ili Bosanci, potom i mudžahedini, a uslijedili su Bočinja, Pogorelica, Maoča, veze Alije sa Osamom bin Ladenom i kontakti Zukana Heleza sa iranskim generalima.
