Piše: Rajko Vasić
Sitni šićar je otomanska politička kategorija. Jedan od prvih uspješnih sitnih šićara bio je prelazak Srba na islam.
Srbima se ne smije dopustiti masovni sitni šićar. Zato kod većine Srba država ne znači mnogo. Država je prva velika politička brana protiv masovnog sitnog šićara.
Zašto se SDS danas ponaša ovako? Ne samo danas, već mandatima?
Nacionalni kompakt u Srpskoj, koji je dobio izbore, po 468. put, nudi SDS-u, i onim „osiguračima“, zajedničku vladu i procentualni zajednički posjed skupštinskih klupa kao Barsin posjed lopte protiv Malage. I oni neće.
Oni bi da ušićare neko mjesto za neke svoje. A ne radi se o hiljadama mjesta, radi se o nekoliko.
Karadžić i rukovodstvo SDS-a imali su svenarodni pokret iza sebe. To su bili oni koji nisu bili u partiji, oni koji su iskreni i stvarni Srbi, oni koji su bili silom i nezadovoljni u partiji, oni nerealno ambiciozni, oni koji nisu ni za šta…
Karadžić nije mogao od toga napraviti stranku. Vrijeme je bilo ratno. Nije bilo tima koji bi to radio. A pitanje je da li se objektivno išta moglo i učiniti.
Taj masovni pokret bio je i pokret sitnog šićara.
Veoma malo članova SDS-a bilo je u Vojsci Republike Srpske. U rovovima.
Svi koji su hrlili na Pale, kod Radovana, nisu išli zbog organizacije SDS na terenu, već zbog svog šićara – neko da ostane direktor, neko da počne bizmis crtica šverc…
Nakon rata sve se nastavilo. Organizacija SDS-a, i politika stranke, nikoga nije zanimala.
I danas je tako. Već mandatima, u SDS-u svi rade protiv SDS-a, a kad se umore, rade jedni protiv drugih.
Gledajući samo javne izjave, lako je zaključiti da mnogi podržavaju predsjednika, očekujući neku korist za sebe. Čim je nema, oni su protiv predsjednika. Mariniko, Pandurevićka, Babalj, Forest Gamp, Miličević, Blanuša… kad treba predsjednik i protiv sebe.
To je takav haos destruktivnih silnica, koji ni AI ne može da presabere.
SDS i PDP/PSS, koji su nastali ne da budu stranke već da ruše, dakle nastali su na sitnošićarskoj platformi, tako se ponašaju i prema vlastima Srpske. Oni ne napadaju Dodika zbog politčkih stavova i orijentacije. Oni ga napadaju zbog kriminala. Zato što oni nemaju političke stavove, ne zanima ih što je on stradao zbog borbe za Republiku Srpsku, treba ga utući zbog kriminala. Jer oni žive u optikumu kriminala. To je njihova politička podsvijest, koja je indukovana i plaćena sa zapadne strane.
Birači to ne vide i ne shvataju, ne objašnjava se to dovoljno u javnosti. Zato imaju glasove. Među njima su jedino vrijedni iskreni glasači koji glasaju za SDS je srpska… stranka.
Sve ostalo je nacionalno i državno, neupotrebljivo. Kao da su glasali za neku bugarsku stranku.
Dakle, ništa se drugo ni ubuduće ne može očekivati od SDS-a i „osigurača“.
