
Pravnik Ognjen Tadić u svom autorkom tekstu analizirao je nove izjave Kristijana Šmita o BiH i njegovim prijetnjama „odlučujućim okršajem“.
Autorski tekst prenosimo u cijelosti:
Kristijan Šmit ponovo govori o BiH. Ponovo upozorava, ponovo prijeti „odlučujućim okršajem“ i ponovo najavljuje šta bi u BiH trebalo da se dogodi u narednoj godini. Portal „Kliks“, prenoseći najvažnije poruke iz intervjua koji je Kristijan Šmit dao njemačkom radiju „Deutschlandfunk“ povodom nedavno održanih izbora u BiH, piše: Na pitanje zašto Milorad Dodik i njegov SNSD ponovo ostvaruju izborne pobjede uprkos očekivanjima da će mu reforme otežati izborne manipulacije, Šmit navodi da uzrok leži u promašenoj taktici opozicije u Republici Srpskoj. Prema njegovim riječima, analize ne trebaju gledati samo popularnost pobjednika, već i to da li je opozicija ponudila ikakvu alternativu.
„Moramo, nažalost, konstatovati da opozicija, posebno sa svojim vodećim kandidatom Draškom Stanivukovićem, gradonačelnikom Banječuke, nije uspjela ponuditi stvarnu alternativu“ – istakao je Šmit, te prenosi dalje navode. Odgovarajući na ključno pitanje da li je BiH nakon ovih izbora bliža raspadu, Šmit je iznio prognozu o onome što slijedi u narednom periodu: „Bojim se da ćemo u narednoj godini imati Dodikove pokušaje cijepanja i podjele zemlje. Zato već sada tražim alate Evropske unije, način na koji će se reagovati. Tu će doći do odlučujućeg okršaja. Tada se mora reagovati jasno, oštro i nedvosmisleno, to tako ne može!“, poručio je on. (Portal „Kliks“, NAJAVIO OKRŠAJ – Šmit upozorava: Naredne godine nas čekaju Dodikovi pokušaji cijepanja BiH, tražimo alate da reagujemo, 7. oktobar 2026).
Sve bi to možda bilo samo još jedno političko mišljenje bivšeg njemačkog zvaničnika da iza Šmita ne stoji mnogo ozbiljnije pitanje: ko će odgovarati za posljedice njegove politike u BiH, a izgleda i za neke buduće aktivnosti?
Šmit je bio i ostao instrument
Kristijan Šmit u BiH nije bio neutralni posmatrač političkih procesa. Njegovo djelovanje obilježili su politički sukobi, nametnute odluke, intervencije u domaći pravni poredak i stalna otvorena pitanja o prirodi i granicama njegove samovolje. U nastojanju da uzurpira funkciju visokog predstavnika za BiH, Šmit je bio instrument kršenja međunarodnog prava, nepoštovanja Povelje Ujedinjenih nacija i rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Svojim postupcima i tzv. odlukama, koje je potpisivao predstavljajući se kao visoki predstavnik, više puta je izvršio napade na ustavne poretke BiH, Federacije BiH i Republike Srpske. Permanentno je kršio osnovna ljudska i građanska prava ljudi u BiH, s posebnim fokusom na narušavanje prava ljudi koji su mu se suprotstavili i pokušali da od njega zaštite međunarodni pravni poredak i ustavna uređenja BiH, Federacije BiH i Republike Srpske.
Njegova samovolja išla je do te mjere da je nekim svojim odlukama uzurpirao ne samo funkciju visokog predstavnika nego i zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast BiH, Federacije BiH i Republike Srpske. Za sve to vrijeme u Republici Srpskoj i kod dijela ljudi u Federaciji BiH Šmit je bio doživljavan kao instrument politike koja je sve više zadirala u unutrašnji ustavni poredak BiH, te kao dokaz da je međunarodni protektorat prerastao u mehanizam kojim se, mimo volje strana ili Savjeta bezbjednosti UN, protivpravno mijenja unutrašnji ustavni odnos uspostavljen Dejtonom.
Šmit je potjeran iz BiH nakon gotovo pet godina provedenih u nastojanju da uzurpira funkciju visokog predstavnika. Iako je protjeran, očito ne odustaje od toga da i dalje stvara probleme u BiH, i to kao instrument njemačke spoljne politike prema BiH. Nastavak njegovog djelovanja iz sigurnosti udobnog doma u Njemačkoj jasno govori da njegov odlazak sam po sebi ne smije zatvoriti najvažnije pitanje: ko će odgovarati za političku, pravnu i institucionalnu štetu nastalu politikom koju je predstavljao?
To pitanje više nije moguće sklanjati pod tepih frazom o „međunarodnoj zajednici“. Međunarodna zajednica nije apstrakcija. Iza odluka stoje države, vlade, diplomate, ambasade i konkretni političari, a kada je riječ o Šmitu, trag odgovornosti prije svega vodi prema Berlinu.
Njemačka je upravljala i dalje upravlja Šmitovim postupcima
Njemačka je 2021. godine kandidovala Šmita za visokog predstavnika. O tome postoji i službena potvrda njemačkog Ministarstva spoljnih poslova. Savjet bezbjednosti UN nikada nije usvojio odluku kojom bi izričito potvrdio Šmitovo imenovanje. Ruski i kineski predstavnici tada su otvoreno tvrdili da njegovo imenovanje nema podršku Savjeta bezbjednosti.
Dakle, spor Njemačke s međunarodnim dokumentom Dejtonskim mirovnim sporazumom nije izmišljen. On je stvaran. Postoji od početka i to u samom vrhu sistema Ujedinjenih nacija, odakle je prenesen u BiH. Njemačka ambasada u BiH potvrdila je da stoji iza Šmita i u momentima kada su domaći organi vlasti u BiH pokušavali da provjere da li je njegovo prisustvo u BiH uopšte legalno po bilo kojem osnovu.
Nakon pobjede predsjednika Donalda Trampa, ali ne samo zbog njegovog izbora već i zbog svih problema koje je Šmit u međuvremenu napravio u BiH, SAD su našle način da tu epizodu prekinu i operu ruke od većeg dijela Šmitovih protivpravnih i nedemokratskih nedjela. To je učinjeno uz protivljenje i otvoreno pokazivanje nezadovoljstva Njemačke i njenih predstavnika u BiH, koje je nastavljeno i nakon Šmitovog protjerivanja i to u vidu opstrukcija prijedloga imena novog visokog predstavnika koji su dostavile SAD.
Dejton nije privatno vlasništvo nijedne zapadne vlade, pa ni Njemačke. Dejtonski mirovni sporazum je međunarodni sporazum. Njegova pravila ne mogu zavisiti od toga ko je trenutno politički jači u Vašingtonu, Berlinu ili Londonu. Upravo zato odgovornost ne smije stati na Kristijanu Šmitu ili njegovim domaćim političkim saveznicima – strankama Trojke u Federaciji BiH i opozicije u Republici Srpskoj, koje su konstitutivni narodi na izborima već kaznili. Pravi kandidat za pitanje odgovornosti zapravo jeste Njemačka. Zato što je njemačka država bila politički pokrovitelj Šmitove kandidature i zato što je sve vrijeme bila mentor njegovog antidejtonskog i protivpravnog ponašanja u BiH. O tome postoje brojni dokazi.
Šta činiti?
BiH, Republika Srpska i Federacija BiH treba da insistiraju na potpunoj pravnoj analizi Šmitovog mandata: ko ga je imenovao, na osnovu kojeg akta, s kojim ovlašćenjima i pod kojim ograničenjima.
Potrebno je otvoriti pitanje međunarodne revizije odluka koje su nastale protivpravnom zloupotrebom tzv. bonskih ovlašćenja, kako bi se utvrdila njihova pravna neosnovanost i politička prekoračenja.
Treba razmotriti mehanizme odgovornosti konkretnih njemačkih funkcionera koji su politički kreirali, podržavali ili sprovodili spornu politiku.
Treba otvoriti pitanje naknade štete tamo gdje se može dokazati direktna materijalna posljedica protivpravnih odluka, posebno po budžete i po građane čija su ljudska i građanska prava narušena.
Na kraju krajeva, možda najvažnije, mora se definisati mehanizam kojim se Njemačkoj onemogućava da ubuduće jednostrano pretvara unutrašnja pitanja BiH u prostor za ostvarivanje sopstvenih geopolitičkih ciljeva.
Odlazak ne smije biti kraj priče
BiH mora jasno pokazati da želi prestati da bude laboratorija u kojoj velike sile eksperimentišu s ustavnim rješenjima, sankcijama, nametnutim zakonima i političkim pritiscima, a onda, kada se geopolitički interesi promijene, jednostavno odu kući.
Ako nakon svega ostane samo konstatacija da je jedan lažni visoki predstavnik završio mandat i pri tome prošao bez ikakvih posljedica, onda će poruka budućim moćnicima biti jednostavna – u BiH možete mijenjati pravila, institucije i političke odnose, a kada mandat završi, samo spakujete kofere.
Ako uporedo s tim država koja je najodgovornija za njegovo ponašanje prođe bez ikakve odgovornosti, poruka silama biće još strašnija – radite šta god hoćete, jer niko vam ništa ne može.
Te dvije poruke govore da BiH nije i ne može biti država, i to glasnije, jasnije i neuporedivo više nego bilo koji, pa i najekstremniji zagovornik raspada BiH. Oni koji su zabrinuti za budućnost BiH trebali bi misliti o tome, a ne o naklapanjima frustriranog bivšeg protjeranog uzurpatora.
















































