Termoelektrana „Ugljevik“ trebalo bi da bude vraćena na mrežu u roku od sedam do deset dana, uz nabavku uglja iz drugih izvora i finansijsku podršku Vlade Republike Srpske, dok je za dugoročno stabilan rad neophodno riješiti imovinske odnose na ležištu „Ugljevik – Istok 2“. Najavili su to ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić i direktor „Elektroprivrede Republike Srpske“ Luka Petrović, koji su upozorili na dugogodišnje probleme u organizaciji rudarske proizvodnje, nedostatak mehanizacije i visoke troškove poslovanja.
Đokić je poručio da je na jučerašnjem sastanku predstavnika institucija i energetskih preduzeća dogovoreno rješenje koje bi omogućilo ponovno pokretanje proizvodnje, dok je Petrović naglasio da je cilj da se premosti period do uspostavljanja uslova za eksploataciju uglja na novom ležištu.
– Osiguraćemo dovoljne količine uglja koje ćemo nabaviti i termoelektrana treba da se vrati na mrežu – rekao je Đokić, navodeći da je, prema procjenama rukovodstva preduzeća, termoelektrana u pogonskoj spremnosti i da joj je potrebno nekoliko dana za pripremu.
Petrović je istakao da će nabavka uglja iz drugih izvora biti privremeno rješenje, jer je takva proizvodnja znatno skuplja od one zasnovane na vlastitom uglju. Prema njegovim riječima, Vlada Republike Srpske planira da tokom narednih šest mjeseci dio sredstava obezbijedi iz budžeta, dok je predviđen i kreditni aranžman od 50 miliona KM uz garanciju Vlade.
– Ne možemo proizvoditi energiju po 150 evra po megavat-času, a prodavati je po 40 evra građanima i 75 evra privredi bez dodatne finansijske podrške – upozorio je Petrović, objašnjavajući da bi u suprotnom poslovanje stvaralo dodatne gubitke.
Kao ključni preduslov za stabilizaciju rada rudnika i termoelektrane označeno je rješavanje imovinskih odnosa na području „Ugljevik – Istok 2“, odnosno eksproprijacija zemljišta na potezu Gajići. Petrović je naveo da je riječ o sedam imanja čije bi rješavanje omogućilo formiranje radne površine i nastavak eksploatacije.
Đokić je naglasio da vlasnicima zemljišta mora biti isplaćena pravična naknada, ističući da je upravo završetak eksproprijacije jedno od ključnih ograničenja za kontinuiranu proizvodnju uglja. Prema njegovoj ocjeni, stvaranjem uslova za eksploataciju na novom području mogla bi se obezbijediti dugoročnija perspektiva rada termoelektrane, potencijalno i do 2050. godine.
Govoreći o uzrocima sadašnjeg stanja, Đokić je odgovornost povezao sa dugogodišnjim propustima u planiranju rudarske proizvodnje, nedovoljnim ulaganjem u mehanizaciju, visokim troškovima i političkim uticajima na upravljanje preduzećem.
– Uprave i preduzeće su u tim periodima načinili velike greške i nisu bile svjesne opasnosti u koju dugoročno dovode rudnik i termoelektranu – rekao je Đokić, dodajući da je na probleme upozoravao i ranijih godina.
Petrović je ukazao na promjene u uslovima eksploatacije, navodeći da je koeficijent otkrivke, odnosno količina otkrivke koju je potrebno ukloniti da bi se došlo do uglja, u pojedinim periodima porastao sa odnosa 1:4 na 1:11, pa i 15.
– Očito je da rudarski dio nije imao kontinuitet planiranja ili nije bilo dovoljno istražnih radova, pa smo danas došli do mnogo neisplativijeg koeficijenta otkrivke i dolaska do uglja – rekao je Petrović.
On je ocijenio da su odluke o ustupanju ležišta „Ugljevik – Istok 2“ bile presudne za nastavak rada, ali je upozorio da se problemi ne mogu riješiti preko noći. Dugoročna stabilnost, kako je naveo, zahtijeva ravnomjerno planiranje eksploatacije, ulaganje u mehanizaciju i finansijsku održivost poslovanja.
Sagovornici su upozorili i na nepovoljne hidrološke prilike koje su dodatno smanjile proizvodnju električne energije iz hidroelektrana, povećavajući potrebu za nabavkom struje na tržištu. Đokić je naveo da cijene na spoljnom tržištu dostižu 300 evra i više po megavat-času, što predstavlja veliko opterećenje za elektroenergetski sistem.
Ponovno pokretanje TE „Ugljevik“ zato je predstavljeno kao hitan korak za obezbjeđivanje domaće električne energije i očuvanje radnih mjesta, ali i kao privremeno rješenje koje neće otkloniti sve nagomilane probleme bez novih ulaganja i efikasnijeg upravljanja rudarskom proizvodnjom.
