
Direktor Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić poručila je da eventulano strateško približavanje BiH Iranu nema političku saglasnost Republike Srpske i zatražila jasne odgovore Sarajeva o eventualnim institucionalnim inicijativama za produbljivanje saradnje sa Teheranom.
Trišić Babić je, povodom posjete visokog iranskog vjerskog i političkog zvaničnika ajtolaha Alireze Arafija Sarajevu, istakla da Sarajevo nema mandat da određuje geopolitičku budućnost Republike Srpske.
– Njegove poruke o produbljivanju odnosa Teherana sa BiH u svim oblastima ne mogu se posmatrati kao izraz puke vjerske ili diplomatske kurtoazije, nego zahtijevaju ozbiljno preispitivanje političkih namjera, međunarodnih implikacija i mogućih posljedica takvog približavanja za ustavni položaj i bezbjednost Republike Srpske, ali i za bezbjednost BiH – upozorila je Trišić Babić.
Ona ukazuje da dolazak jednog od najuticajnijih predstavnika iranskog političko-vjerskog sistema u Sarajevo otvara pitanja od prvorazredne političke i bezbjednosne važnosti, posebno što se sve dešava u trenutku jednog od najozbiljnijih međunarodnih sukoba između Irana, SAD i Izraela, dodatno opterećenog sve ozbiljnijim optužbama o iranskim obavještajnim aktivnostima i organizovanju terorističkih napada na evropskom i američkom tlu.
Prema njenim riječima, Arafi nije tek vjerski dostojanstvenik, nego jedan od istaknutih predstavnika iranskog političkog i ideološkog establišmenta.
– Član je Savjeta čuvara Ustava, jednog od najmoćnijih tijela Islamske Republike Iran, koje nadzire zakonodavstvo i odlučuje o podobnosti izbornih kandidata. Istovremeno pripada rukovodstvu Skupštine stručnjaka, institucije koja bira vrhovnog vođu Irana i ima ustavno ovlašćenje da ga nadzire i razriješi. NJegov položaj u tim dvjema institucijama svjedoči o neposrednoj uključenosti u strukture koje određuju politički karakter iranske države i obezbjeđuju kontinuitet njenog ideološkog poretka – pojašnjava Trišić Babić.
Nakon smrti Alija Hamneija, navodi ona, Arafi je bio jedan od trojice članova Privremenog savjeta rukovodstva koji je u ratnim okolnostima preuzeo ovlašćenja najvišeg državnog autoriteta, godinama je upravljao i Univerzitetom Al-Mustafa, koji su SAD sankcionisale zbog navoda o obavještajnim aktivnostima i regrutovanju za strukture povezane sa Revolucionarnom gardom.
Trišić Babić ističe da takva biografija jasno pokazuje da njegov politički uticaj nije ograničen na vjerska pitanja, te da je riječ o predstavniku sistema u kojem su ideološko obrazovanje, vjerski autoritet i državna vlast duboko institucionalno povezani.
– Kada osoba takvog položaja iz Sarajeva poziva Evropu na udaljavanje od Vašingtona i Izraela, a istovremeno govori o produbljivanju odnosa Irana i BiH, te se poruke moraju posmatrati i kroz njihove moguće političke i bezbjednosne posljedice – ističe Trišić-Babić.
O ozbiljnosti iranskih bezbjednosnih aktivnosti izvan Bliskog istoka, dodaje Trišić-Babić, svjedoči i optužnica podignuta 10. novembra u Njujorku, kojom su američki savezni tužioci obuhvatili djelovanje mreže povezane sa iranskom Revolucionarnom gardom.
– Prema navodima optužnice, ta se mreža oslanjala na međunarodne kriminalne strukture i lokalne izvršioce u organizovanju i pripremi napada na jevrejske ustanove i druge ciljeve u Evropi, dok su napadi planirani i na američkom tlu – navodi Trišić Babić.
Ona naglašava da je grupa povezana sa tim operacijama preuzela odgovornost za 18 izvedenih ili planiranih napada u Evropi, među metama su bili sinagoge, vozila jevrejske hitne službe i vojni objekti koje koriste američke snage.
– Istražioci opisuju i slučajeve u kojima su organizatori iz inostranstva putem video-veze neposredno usmjeravali izvršioce, takav način djelovanja otvara ozbiljna pitanja o razmjerama iranskih prikrivenih operacija i njihovim posljedicama za bezbjednost Evrope i SAD – dodaje Trišić Babić.
Trišić Babić podsjeća da Republika Srpska pritom ima i vlastito istorijsko iskustvo sa iranskim djelovanjem u BiH.
– Iransko vojno, obavještajno i bezbjednosno prisustvo tokom devedesetih godina, uključujući saradnju sa tadašnjim bošnjačkim strukturama, dokumentovano je u američkim izvorima. Prekid tih veza bio je jedno od važnih poslijeratnih bezbjednosnih pitanja. Zbog toga se istorija iranskih odnosa sa BiH ne može svesti na jednostranu priču o prijateljstvu, a da se istovremeno zanemari njena vojna i obavještajna dimenzija – upozorava Trišić Babić.
Ona smatra da se upravo ovdje otvara temeljno pitanje političkog legitimiteta.
– BiH nije država jednog istorijskog pamćenja, jedne ideologije niti jedne geopolitičke orijentacije. Dejtonski ustavni poredak uspostavio je mehanizme zajedničkog odlučivanja upravo zato što nijedan narod, entitet ili politički centar ne može samostalno određivati zajedničke strateške interese dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Međunarodni subjektivitet BiH ne daje nikome pravo da ustavnu različitost zamijeni jednostranom političkom voljom – ističe Trišić Babić.
Ona ukazuje da Arafijeva javna poruka o produbljivanju odnosa sa BiH u svim oblastima zahtijeva jasne odgovore.
– Ko je ovlašćen da o takvom približavanju razgovara u ime BiH? Na koje se oblike saradnje ono odnosi? Postoji li institucionalna inicijativa i kakve bi bile njene posljedice za bezbjednost i međunarodni položaj BiH – pita Trišić-Babić.
Ona ističe da spoljnu politiku vode nadležne institucije, a ne vjerske organizacije ili neformalni politički krugovi, te da Republika Srpska kategorički odbacuje svaku inicijativu za produbljivanje političkih, bezbjednosnih i strateških odnosa sa Iranom.
– Takvo približavanje nema našu političku saglasnost i ne može se predstavljati kao zajedničko opredjeljenje BiH. Sloboda vjere i kulturna saradnja ne mogu biti opravdanje za zaobilaženje ustavnih mehanizama odlučivanja niti za oblikovanje međunarodnih savezništava u ime onih koji za njih nisu dali mandat – poručuje Trišić Babić.
Ona napominje da, dok Republika Srpska učvršćuje odnose sa SAD i Izraelom, iz Sarajeva se šalju poruke o produbljivanju veza sa Teheranom, čiji je politički sistem utemeljen na ideološkoj i vjerskoj kontroli, a čije se bezbjednosne strukture suočavaju s ozbiljnim međunarodnim optužbama za neprijateljsko djelovanje izvan iranskih granica.
– Ta razlika ne svodi se na pitanje diplomatskih prioriteta, nego otvara mnogo dublje pitanje političkih vrijednosti, odnosa prema međunarodnoj bezbjednosti i smjera u kojem pojedini politički akteri žele da vode BiH – pojašava Trišić Babić.
Trišić Babić ističe, da Republika Srpska nije dala mandat za strateško približavanje Iranu, objavljeno je na stranici Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske.
– Nijedna politička inicijativa iz Sarajeva ne može se predstavljati kao zajedničko opredjeljenje BiH bez odluke njenih ustavno nadležnih institucija. Takvo svrstavanje ne može se sprovoditi u ime Republike Srpske. Ne u naše ime – izričita je Trišić Babić.
Trišić Babić ističe da Republika Srpska od nadležnih institucija BiH očekuje jasno izjašnjenje o tome postoji li inicijativa za produbljivanje institucionalnih odnosa s Iranom, ko je za nju ovlašćen i na koje se oblasti odnosi, naglašavajući da pitanje nije samo sa kim BiH održava diplomatske kontakte, nego ko ima pravo da određuje njene strateške interese i preuzima bezbjednosne rizike u ime svih njenih građana.
– Republika Srpska neće prihvatiti pristup Sarajeva kojim nas dovodi pred svršen i veoma opasan čin. Bezbjednost, politička volja i međunarodna partnerstva Republike Srpske nisu predmet tuđeg raspolaganja – poručila je Trišić Babić.














































