
Republika Srpska je najveći čuvar Dejtonskog sporazuma i njegov smisao branimo svaki put kada se suprotstavimo pokušaju da se dogovor zamijeni nametanjem, a ravnopravnost preglasavanjem, istakla je direktor Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić.
Kolumnu direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske za portal diplomatijars.rs Medijski sistem Republike Srpske – SRNA prenosi u cijelosti:
Za Republiku Srpsku 21. novembar je praznik mira i međunarodne potvrde njenog postojanja. Prije 31 godine u Dejtonu je prihvaćeno da budućnost BiH mora počivati i na političkoj volji srpskog naroda, izraženoj kroz Republiku Srpsku koju smo odbranili u pravednom Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
To je istorijski smisao datuma koji slavimo. Poslije rata mogli smo graditi život u miru, sa svojim institucijama i sigurnošću da naše postojanje više ne može zavisiti od tuđe političke volje.
Dejtonska BiH počiva na dva entiteta i ravnopravnosti tri konstitutivna naroda. Republika Srpska u njoj ima svoje institucije i nadležnosti i učestvuje u odlučivanju o zajedničkim poslovima.
Ustav izričito određuje da ovlašćenja koja nisu povjerena institucijama BiH pripadaju entitetima. Čuvati taj poredak znači čuvati stvarnu snagu naših institucija, mogućnost da donosimo odluke i odgovornost za njih. Srpska ne može biti svedena na ime kojem drugi postepeno oduzimaju sadržaj. Jasno poručujem onima koji imaju takve ideje da na to ne računaju.
Upravo smo zato najveći čuvari Dejtona. NJegov smisao branimo svaki put kada se suprotstavimo pokušaju da se dogovor zamijeni nametanjem, a ravnopravnost preglasavanjem.
Prihvatili smo zajednički život u zemlji u kojoj nijedan narod ne mora odustati od sebe da bi živio s drugima. Mir se održava povjerenjem da će dogovoreno važiti i onda kada se mijenjaju međunarodne okolnosti. Ko od Srpske traži da se odrekne svoje autonomije, traži da se odrekne razloga zbog kojih je dejtonski dogovor bio moguć.
Političko Sarajevo pozivamo da se vrati Dejtonu i prihvati BiH u svoj njenoj različitosti. To znači prihvatiti Republiku Srpsku s njenim nadležnostima, srpski narod s njegovom političkom voljom i činjenicu da zajednička budućnost traži saglasnost, a ne potčinjavanje.
Svako očekivanje da će strani autoritet obaviti ono što nije moguće postići dogovorom samo produbljuje nepovjerenje. Sarajevo se mora pomiriti s tim da Srpska ima vlastiti glas i da ga niko ne može prisvojiti ili ugušiti.
Praksa visokih predstavnika godinama je podsticala upravo suprotno. Kristijan Šmit otišao je toliko daleko da je vlastitom odlukom izmijenio Krivični zakon BiH i neizvršavanje svojih odluka učinio krivičnim djelom. Neizabrani čovjek tako je posegnuo za zakonom da bi obezbijedio poslušnost izabranih funkcionera.
Takvo postupanje izokreće odnos vlasti i građana, suspenduje demokratiju i nagriza dejtonski poredak: izvor političkog autoriteta postaje spoljna moć, dok se volja birača brutalno gazi.
U tom sukobu predsjednik Milorad Dodik hrabro je iskoračio i stao uz institucije Republike Srpske. Postupak protiv njega proizašao je iz njegovog otpora nametanju, a mi u tom otporu Milorada Dodika prepoznajemo odgovornost prema narodu koji mu je dao povjerenje.
Zato je odbrana Dodika za nas i odbrana prava Srpske da njene institucije odlučuju o poslovima koji im pripadaju. Nećemo prihvatiti da se zaštita tih prava prikazuje kao prijetnja miru.
Srpska ima vlastite institucije, političko iskustvo i sposobnost da preuzme punu odgovornost za poslove koji joj pripadaju. NJeni građani znaju dati i uskratiti povjerenje, a političke razlike razrješavati na izborima.
Visoki predstavnici nametanjem odluka preuzimaju ovlašćenja izabranih institucija, a za posljedice tih odluka ne odgovaraju građanima. Time se razdvaja ono što u demokratiji mora biti povezano: pravo na odlučivanje i odgovornost pred biračima. Takav međunarodni nadzor iscrpio je svoju svrhu i postao štetan.
Republika Srpska prošla je težak put od političkih napada i pokušaja ukidanja i izolacije do položaja u kojem se njen glas sve više uvažava. Danas uživa najbolji međunarodni položaj u svojoj istoriji. Iza toga stoje godine političke istrajnosti i strpljivog diplomatskog rada.
Jačamo partnerske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali takođe nastavljamo da čuvamo prijateljstvo s Rusijom potvrđeno u teškim vremenima. Taj napredak ostvarili smo ostajući vjerni Republici Srpskoj i pravu da sami predstavljamo njene interese. Nastavićemo putem jačanja naših postojećih međunarodnih partnerstava, ali i izgradnje novih.
Na ovu godišnjicu zahvalnost upućujemo Srbiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji i evropskim partnerima, svim dejtonskim potpisnicima i međunarodnim učesnicima koji su pomogli da se rat u BiH okonča i postigne Dejtonski sporazum.
Od njih očekujemo da poštuju cjelinu dogovora iza kojeg su stali. Vjerodostojnost Dejtona mjeri se i njihovom spremnošću da zaštite prava Republike Srpske od naknadnog prekrajanja. Mir postaje trajan kada riječ data za pregovaračkim stolom važi i decenijama poslije.
Onima koji dolaze dužni smo ostaviti Republiku Srpsku sa sačuvanim mirom, dostojanstvom i slobodom da sami odlučuju o sebi kroz institucije Republike Srpske koje štite naš identitet, tradiciju i političko i kulturno nasljeđe. To je mjera našeg patriotizma.
Nikada više nećemo prihvatiti da se mimo naših institucija odlučuje umjesto nas i govori u naše ime. Budućnost BiH može se graditi samo uz poštovanje Republike Srpske. Tu ćemo granicu braniti jednako istrajno kao što ćemo čuvati mir.
















































