Knjiga „Stvarati ili nestati“, autora Ognjena Tadića, bavi se pitanjima ekonomskog i društvenog razvoja, ali i odnosom pojedinca i zajednice prema obrazovanju, vremenu, imovini, zdravlju i društvenim konfliktima. Tadić u knjizi uvodi i pojmove „pravo na stvaranje“ i „proizvodna nacionalna kultura“, nastojeći da ukaže na potrebu da društva bolje koriste potencijale kojima već raspolažu.
Tadić, koji je pravnik i autor knjige objavljene u izdanju „Glasa Srpske“, kaže da je tokom višegodišnjeg angažmana u Parlamentarnoj skupštini Mediterana imao priliku da upozna različite zemlje i društva, od Portugala i Španije do Izraela, Jordana i sjevera Afrike.
– Prolazeći sve te zemlje, zaista u ozbiljnom periodu, zaključio sam da postoje neke zakonitosti koje su nam zajedničke bez obzira na to koje smo vjere, nacije, rase, obrazovanja, kulturnog podneblja ili istorijskog nasljeđa – rekao je Tadić.
Kao jednu od ključnih tema izdvaja odnos društva prema onome što već ima, navodeći da se često više govori o nedostatku sredstava nego o načinu na koji se koriste postojeći resursi.
– Mi govorimo o tome stalno da neko ne odvaja dovoljno za nešto, a ovo su zaključci koji polaze od toga da mi ne koristimo dovoljno ono što je već odvojeno i potrošeno za, recimo, obrazovanje – istakao je Tadić.
Prema njegovim riječima, jedan od problema je što se potencijal obrazovanja ne koristi u dovoljnoj mjeri, iako društvo već ulaže značajna sredstva u obrazovni sistem.
Kao drugu važnu oblast navodi odnos prema zdravlju, higijeni i ishrani, dok kao treću izdvaja odnos prema vremenu.
– Mi prosto razbacujemo vrijeme. Ljudi koji su zaposleni, koji su već primili platu za nešto, ne ispunjavaju efikasno svoje radno vrijeme koje im je stavljeno na raspolaganje – rekao je Tadić.
Govoreći o odnosu prema imovini, Tadić navodi da taj odnos, zapravo, govori i o odnosu prema budućnosti.
– Odnos prema imovini je zapravo vaš odnos prema budućnosti. Jer vi kada ulažete u neku vrstu imovine ili kada je čuvate ili ne čuvate, vi u suštini pokazujete da li vjerujete da vi ili vaš narod ili vaša zajednica, država uopšte, ima neku budućnost – kaže Tadić.
Kao petu pojavu izdvaja „iracionalan odnos prema društvenim konfliktima“.
– Svakodnevno, u svakoj minuti, u svakoj sekundi, mi volimo svađu oko stvari koje su imaginarne. Da li je u pitanju religija, da li je u pitanju neki detalj iz istorije, da li je u pitanju neka predstava budućnosti koja se izvjesno neće desiti – naveo je Tadić.
On smatra da takvi društveni obrasci predstavljaju svojevrstan teret i da se njihovi troškovi teško mogu nadoknaditi dodatnim investicijama, kreditima i drugim ulaganjima.
Upravo je, kaže, analiza tih pojava dovela do pitanja kulture kao društvenog obrasca koji se nalazi između potencijala jednog naroda i onoga što taj narod sa tim potencijalima zaista radi.
– Tu imate institucije, imate određene tradicije, imate mnoštvo toga što utiče na ponašanje ljudi i na način na koji koriste potencijale koje imaju – rekao je Tadić.
Kroz rad na knjizi, dodaje, izdvojila su se i dva pojma – „pravo na stvaranje“ i „proizvodna nacionalna kultura“.
– Pravo na stvaranje u suštini definiše pravo svakog malog naroda da odlučuje o svojoj sudbini, da ne živimo živote drugih velikih naroda, kao što nam se to uporno dešava – pojasnio je Tadić.
Govoreći o proizvodnoj nacionalnoj kulturi, ističe da taj pojam ne treba posmatrati kao nacionalizam, već kao nastojanje da se unutar jednog prostora razvije društveni odnos u kojem će ljudi biti posvećeni iskorišćavanju vlastitih potencijala.
– Stvar je u tome da se unutar jednog prostora, gdje očigledno nacije dominiraju, razvije jedan takav društveni odnos da ljudi budu posvećeni iskorišćavanju potencijala koje imaju, a da pri tome nemaju problem s tim što je neko različit, što se neko drugačije zove ili što neko na neki način želi drugačije da definiše, oblikuje ili proživi svoj život kao pojedinac – rekao je Tadić.
Knjiga „Stvarati ili nestati“, koja ima više od 300 stranica, prema riječima autora, nastoji da čitaocu ne ostavi prostor za izgovore – od pojedinca koji treba odgovorno da pristupi obrazovanju, do rukovodioca koji mora voditi računa o organizaciji rada i korišćenju vremena.
– Ona oduzima pravo na izgovor bilo kome. Oduzima izgovor nekome ko ide u školu i koji treba da shvati da mora biti fokusiran na času, umjesto da gleda telefon ili kroz prozor. Oduzima izgovor nekome ko upravlja nekim preduzećem da prosto ne vodi računa o tome kako ti ljudi rade, šta rade, kako su organizovani i kako troše svoje vrijeme – istakao je Tadić.
Tadić je izrazio nadu da će knjiga podstaći čitaoce da kritički razmišljaju o društvu, ali i o sebi i vlastitim mogućnostima.
– Ova knjiga bi mogla da nam otvori razmišljanja o samima sebi, o tome koliko bismo mi mogli da stvaramo više – u službi države, nacionalne istorije, ali i onoga što nas određuje kao osobu – rekao je Tadić.
