Piše: Rajko Vasić
Pod političkim snagama imaju se podrazumijevati političke stranke, prije svega, ali i svi drugi, slobodniji oblici nacionalno ili suverenističkog usmjerenja – pokreti, plebisciti, referendumi…
Nije nužno da to budu čisto nacionalni ili čisto suverenistički orijentisani faktori. Pogodnija je i produktivnija mješavina ideoloških, političkih, nacionalnih, ekonomskih i suverenističkih orijentacija koje se sublimišu u jedan program djelovanja i ponašanja.
Komunizam, kao ideologija, doveo je do sveopšte uzbune u kapitalizmu, koji nije ideologija, iako se neprestano održava i suprotstavlja ta dvojnost i polaritet. Radi uništenja komunizma i opravdanja.
Kapitalizam je mala grupa pljačkaša. Na površini je rok, uspješan kapitalist. Ali, devet desetina felera je ispod površine i nije vidljivo.
Komunizam je proizveo političke snage koje uključuju klase ili mase. Kojima je podloga veoma efektivna organizacija. Ta masovnost i organizovanost, smrtni je neprijatelj kapitalizma.
Od pojave Lenjina, ovdje govorim o pojmovima i imenima bez bilo kakve valorizacije ili opredjeljivanja, kapitalizam, koga možemo imentovati kao Zapad, počeo je da radi na uništenju političkih snaga. I u komunizmu i kod sebe, u zemljama Zapada.
Sve je uspio, samo nije uspio sa komunizmom u Kini. I nije shvatio da je Rusija sama po sebi politička i nacionalna snaga.
Tako su uništene mnoge zemlje, pa i SFRJ. Najprije je uništen Savez komunista, koji je imao veliku podršku, nije bio samo odjel KPSS, kao što je to bio slučaj u zemljama Varšavskog pakta.
Potom su na političku scenu ubačeni induktori usitnjavanja i banalizacije, sa pripadajućim medijima. Političke scene svih zemalja „sfrjišta“ to pokazuju.
Političkim strankama se lako i bezposljednično manipuliše, o državi niko ne vodi računa. Na površini se, koliko-toliko, drži SNSD, od cijelog tog prostora. Koji je na opštem udaru zbog nacionalne i suverenističke politike.
Javnost je programirana tako – politička, medijska, liberalna – da radi kao pokretna traka. Na toj neprekidnoj traci, ruše se lideri i stranke, od svakodnevnog pljuvanja do diskreditacije većine pripadnika neke nacije.
Kordoni koji to rade nemaju nikakvu političku orijentaciju. Oni pripadaju degenerisanoj svijesti anarhije. Ona se manifestuje na ulici, u parlamentima, u medijima.
Cilj degenerisane svijesti anarhije je rušenje. Nikakvo rješenje. Nije bitno ko će doći da vlada nakon „mrskog vladara“.
Tako traka stalno teče, a zapadni manipulanti instaliraju sve lošije postave na vlasti, koje i zbog toga izazivaju nove anarhične napade i obezvređivanja.
I tako u krug. Ne u krug. Već strmu.
U cijeloj toj situaciji koja je dovela do takve anarhije, degenerisane svijesti anarhije, veoma je teško organizovati bilo kakvu političku snagu.
Nacija i država su prepušteni grupi samodržaca ili izdajnika, država se rastače i pljačka, nacija se anestezira i jalovi, nestaje.
Za organizovanje političke snage, naročito nacionalne i suverenističke, potreban je veoma veliki broj aktera koji su sprermni da podnose svakojake žrtve.
