Odluka Brisela predstavlja dobar znak da zajednica dva entiteta može komotno da pristupi EU uz poštovanje mehanizama koordinacije, dobrodošla je i nesumnjivo predstavlja značajan napredak, ali će njen značaj da dođe do izražaja tek kada vidimo leđa kolonizatorima.
Priredio: Jovica Pejčić
Lideri EU odlučili su tokom dvodnevnog samita u Briselu da otvore pristupne pregovore sa BiH, ali će na pregovarački okvir čekati dok ne preduzme sve korake iz preporuke Evropske komisije, što znači da se nije mnogo toga promijenilo u odnosu na ranije izjave iz Brisela i da će i dalje ostati na promaji briselske čekaonice.
U zaključcima nakon jučerašnjeg sastanka navodi se da Evropski savjet donosi odluku o otvaranju pregovora sa BiH i poziva Komisiju da pripremi pregovarački okvir s ciljem da ga Savjet usvoji „u trenutku kada budu preduzeti svi relevantni koraci navedeni u preporuci od 12. oktobra 2022. godine“.
Odluka Brisela predstavlja dobar znak da zajednica dva entiteta može komotno da pristupi EU uz poštovanje mehanizama koordinacije, dobrodošla je i nesumnjivo predstavlja značajan napredak, ali će njen značaj da dođe do izražaja tek kada vidimo leđa kolonizatorima.
Početak pregovora treba da znači i konačno zatvaranje OHR-a, iako BiH nema visokog predstavnika već njemačkog državljanina koji se tako predstavlja bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN i koji bi što prije, kad već nije do sada, trebao da kupi sebi kartu, i to u jednom pravcu.
BiH je jedina kolonija u srcu Evrope i jedina zemlja koja u svom Ustavnom sudu ima strane sudije, što je nezamislivo bilo gdje, a kamoli u zemlji koja pretenduje da postane punopravna članica EU.
Bilo kako bilo, do potpunog članstva pred BiH je dug put, jer je neophodno ispunjavanje svih uslova, koje postavlja EU. To je 14 prioriteta, među kojima je zakon o Ustavnom sudu BiH i prestanku važenja mandata stranim sudijama.
Poznato je da je Velika Britanija već „pobjegla“ iz EU, a u posljednje vrijeme čule su se slične „prijetnje“ iz još nekoliko članica bloka i čini se da trenutno samo Balkan žuri u obećanu evropsku zajednicu, gdje se čeka u dugim redovima, da bi se „klijentima“ na kraju radnog vremena reklo ono staro: „Treba Vam još jedan papir.“
BiH je predala zahtjev za članstvo u EU u februaru 2016. godine, a status kandidata dobila je u decembru 2022. godine. Ako je samo za razmatranje dodjeljivanja statusa kandidata bilo potrebno gotovo sedam godina, postavlja se pitanje koliko će BiH da čeka na učlanjenje.
Možda je najbolje upitati Tursku koliko dugo čeka na članstvo, pošto je slučaj Ankare najbolji primjer koliko su redovi za čekanje u Briselu nesrazmjerno dugi u odnosu na „radno vrijeme šaltera EU“.
Najnoviji sastanak lidera EU bio je događaj koji je u regionu iščekivan sa velikim nestrpljenjem, kako bi, na kraju, još jednom čuli da BiH nije ispunila sve uslove i da će, svakako, pregovarački okvir dobiti kada se ispune svi zahtjevi.
Dobro je poznato kakve zahtjeve postavlja EU, a možda je najbolji primjer za to Sjeverna Makedonija, koja je morala da prođe kroz čitav niz promjena i da se, na kraju, odrekne i svog naziva. Možemo samo da pretpostavimo šta će se sve tražiti od BiH, naročito od Srba i Republike Srpske.
Da bi ušli u EU i bili „obavezni dio evropske porodice“, kako to često formulišu „Evropljani“ u Briselu, od Srba se očekuje da odbace ključne vrijednosti koje naš narod čine posebnim, ponosnim i snažnim. Ukratko, oni žele da se Srbi odreknu svog identiteta i prihvate „evropske vrijednosti“.
Evropska komisija je u novembru predložila da se otvore pregovori sa BiH, a evropski lideri su mjesec dana kasnije izrazili spremnost da to podrže „kada BiH ispuni uslove“. U nacrtu dokumenta koji se pojavio ranije ove sedmice, a koji se tiče dvodnevnog sastanka EU, ponovo je izražena podrška otvaranju pregovora – „kada se ispune uslovi“, a kasnije su lideri EU to i potvrdili – kada BiH ispuni sve postavljene uslove.
U Briselu se stalno pozivaju na „14 ključnih prioriteta“ za otvaranje pregovora i napredovanje na putu ka EU. Kada se uzme u obzir da Turska dugo čeka na članstvo i počinje da razmišlja o okretanju na drugu stranu, taj „magični“ broj 14 mogao bi da označava minimalan broj godina koliko će možda trebati BiH da prođe kroz hodnik koji vodi do glavnih vrata za ulazak u EU.
Iako su gotovo svi već sada svjesni da godinama slušaju istu priču, koja se jedva malo ili nimalo ne mijenja, na nivou BiH, kao ni u Srbiji, od koje se uporno traži da se odrekne Kosova i Metohije, još nije prevagnula klackalica da možda treba okrenuti na drugu stranu – negdje više istočno.
Uprkos raznim zahtjevima i uslovljavanju, BiH, uz Srbiju i Sjevernu Makedoniju, i dalje ulaže napore da se učlani u EU i postane dio „Zapada“, dok istočne zemlje, prije svih Rusija, ne postavljaju bilo kakve ucjene niti se služe praznim obećanjima, već nude podršku i konkretnu saradnju. Republika Srpska je to odavno shvatila, a vrijeme će pokazati da je bila u pravu.
