Piše: Rajko Vasić
A političke sokake razjeda crvica.
Dabome da je, ponekad, sažaljivo gledati kako se saraj-mediji, i pripadajuće Sabine, bave sitnicama i mrvicama koje pronalaze u Republici Srpskoj ili povodom Republike Srpske.
Danas objavljuju kako je neka „aktivistica u Americi“ rekla nešto o Dodiku. A ono plaćena ribulja, na bivšem Tviteru, srala kao što je već praktikovala.
Razumijem da je kod okolnih nacista i neonacista, a oni su meni svi isti, ogrmno opterećenje Srbima.
Najveći dio pojedinačnog i kolektivnog podsvjesnog egzistencijalizma, i egzistencijaluka, počiva na odnosu prema Srbima. Tu se lako postiže sebilaćna, prividna nadmoć, viša rasta, bolja vjera, evropeizam…
Kad bi sutra nestalo Srba i svega što je o njima zapisano, pola Hrvatske i cijela muslimanska Bosna bila bi prekrivena leševima već u nedjelju.
Oni ne mogu da opstanu bez Srba. Srbi su im sve strane svijeta i sva godišnja doba.
Ta bolest se nikada neće iskorijeniti. Moguće je ublažiti, da se ne čuje, da se ne sluša, samo odvajanjem, razdvajanjem. Međom i sikirom na ramenu.
U Saraj-Čadoru sve je adirano i totalnim izbornim porazom i raspadom političke scene. Bivša „Trojka“ ima nekrozu. Ostali migrenu i upalu mozga. Jedino je Sabina čila i vesela. Budalaše ko i prije.
Ta destrukcija političke scene nije vezana za prošli mandat, za „Trojku“, za Marfija. To je posljedica neprestanog običaja da politički muslimani dopuštaju i rado se predaju najprizemnijoj šićarskoj upotrebi u korist Zapada.
To djeluje primamljivo jer se uvijek podastire platforma da je to protiv Srba. Nu, to nije toliko protiov Srba, koliko je u korist Zapada. Nekih rukavaca Zapada. I koliko je na štetu sarajmuslimana.
Uništavanje političke scene trajno onemogućuje svaku skupinu – narod, vjeru, lokalitet.
Mržnja prema Srbima i opijenost neootomanstvom onemogućilo je i one razumne i učene u Saraj-Čadoru da sve to smjeste u koordinate realiteta. Jebeš koordinate, šta je napisala pizdulja na „Iksu“.
