Piše: Rajko Vasić
Nema novih tehnologija, kao u Cikubi. Cikuba je lažni CIK BiH.
Jedna kampanja je klasična, jedna je već demonstrirana (dva puta) kao lažna.
Na tržištu, u proizvodnji, ako staneš – gotov si. U kampanji, ako nisi sa narodom – gotov si. Ali, mogu da te održavaju lažne platforme.
Kada se politički akteri, uključujući i male stranke i vlast, odvoje od ljudi, od naroda, tokom mandata i na skupovima, njih je preuzeo Zapad. Ne treba ni tražiti dokaze.
Narodna kampanja
Narodnu kampanju je ustanovio SDS. Tačnije je reći da je narod ustanovio SDS.
Taj masovni srpski pokret za sprečavanje genocida okupljao se i iz straha i iz potrebe za političkim predstavljanjem. Ta okupljanja nisu bila politička, kao što ni sastav SDS-a nije bio politički. Bili su nacionalni.
Rukovodstvo SDS-a, i uži i širi sloj, prirodno se vezivalo za narod, za mase. I obrnuto. Ništa drugo nisu imali od podrške, osim te međusobne.
Glupi SDS je to ispustio iz šaka, odbacio.
SNSD, koji je počeo kao i svaki marginalac na političkoj sceni, krenuo je brzo da se širi i raste. Brzo, u okviru deset godina. To je isključivo zasluga ljudi, naroda, koji je podsvjesno znao da SDS pada, da to nije više ona struktura koja je iznikla iz naroda i bila sa njim.
SNSD je uspio da sustigne podršku, da se organizuje. To je bio krvavi posao.
I danas je SNSD sa narodom.
Vjerorvatno će, tokom cijele kampanje, biti na dvjesta ili dvjesta pedeset lokacija.
Lažna kampanja
Poznata i kao KBL – Kampanja Banjalučkog Bale.
To je ustanovljeno prije prvog mandata Balonačelnika.
To je anarhistička narcisoidna manifestacija laži.
Od besplatnog ovoga i onoga, preko saobraćajnih revolucija, do tramvaja bez trola i samokandidovanja za premijera.
To je kampanja privatnih spomenika i napuštenih kružnih tokova.
To nije politička kampanja. To je cirkus, u kome životinje PSS-a, PDP-a i ostalih rasutih tereta, sjede na tribinama pod velikim kružnim šatorom koji se zove Banjaluka, piše, Cirko Bagnaluca, a narod, ljudi, na zemlji bivaju povrgnuti raznim dresurama. Životinje su oduševljene.
Takva kampanja ima za cilj da izmami glasove svih koji su protiv, ali ne i da im priđe, da ih okupi, da ih organizuje, da iz njih uzme strukture koje će ih predstavljati.
Kroz sve to, probijaju i dvije potkampanje – medijska i narciosidna.
Mnogo je internetskih oglasa, pa se to može označiti kao medijska kampanja. Otvoriš portal iz zemlje u kojoj mrze Srbe, a na njegovim prostorima kampanja Srpske.
Narcisoidna, personalizovana kampanja je vidljiva, toliko vidljiva da smrdi, kod Balonačelnika. Ali je vidljiva i kod Stevandića.
