Piše: Rajko Vasić
Tako se stvaraju invalidni kolektiviteti propasti. Kolektiviteti propasti nisu sposobni da imaju naciju i državu. Bez nacije i države nemoguće je razgovarati sa svijetom, nemoguće je biti subjekt, akter, suveren u dometima susjedstva ili u geopolitičkim razmjerama.
Olako primanje vjere glavni je izvor višestoljetne krvave nestabilnosti na ovdašnjim prostorima.
Nemogućnost organizovanja države naravski traži tutora, okupatora, kolonijatora, upravitelja.
Država nije nova aplikacija na mobilnom. Ona je koncentrisani produkt razvoja svakog ljudskog kolektiviteta, vjere, nacije, kulture, borbe, odbrane, teritorije. Država se ne može preuzeti ili instalirati besplatno.
Oni koji su primili tuđu vjeru, poslije će se pokazati, nisu nizašta. Oni su napustili svoju naciju i nacionalnu teritoriju. Tako su trajno izgubili mogućnost da imaju državu. Da bi to mogli, koliko-toliko, moraju da otmu srpsku zemlju. To je teritorijalistički nacizam.
Oni su trajno izgubili i sposobnost da imaju državu. Da je organizuju. Izgubivši naciju, izgubili su i sposobnost da stvore svoju naciju. Bez nacije, kao i bez teritorije, nije moguće stvoriti državu.
U istoj situaciji su oni koji, danas, napuštaju naciju, imajući neku svoju teritoriju, proglasili su se nacijom, pa pokušavaju da izmisle i svoju vjeru. Oni, isto kao i oni koji su primili tuđu vjeru, ostaju bez ičega. Ne mogu ponijeti ništa sa sobom. Nose teritoriju, izmisliće vjeru, ali neće imati Njegoša.
Oni, tamo, pak, uzeli su vjeru, ili im je nametnuta, ali nisu uzeli, dobili Teslu. Jer ne mogu. Zato Hrvati nastoje da im prisvoje Teslu.
Dakle, i jedni i drugi ostaje bez ičega. Idu dalje bez imanja, bez sjećanja, ko prosjaci.
Treći iz te tužne povorke samoponištenja jesu oni koji prelaze na vjeru „Zapad“. Zapad dolazi i predstavlja se kao vjera. Mami ljude. Pare su sveta vodica, vojne baze su crkve. Bog je, isto, negdje daleko, nije vidljiv. Gore je. Ima dokaz da postoji. Voli da bombarduje.
Oni koji primaju vjeru Zapada, mogu lako da je uzmu. Ali moraju da ostave sve svoje, da dođu bez ičega. Bez istorije, vjere, kulture, nacije, države.
Oni će umjesto svega toga imati migrante kao dobre drugove. Dobro, imaće i Kaju Kalas i čitavu takvu garnituru.
Ljudi uvijek misle da je lakše uzeti tuđe, ili dobiti, nego graditi i održavati svoje.
