Oznaka tajnosti skinuta je sa dodatnog kontingenta dosjea britanskog Ministarstva odbrane o ratnim dešavanjima u zoni enklave Srebrenica.
Nakon što je prije tri godine objelodanjeno da, uprkos drugačijim navodima u brojnim haškim i drugim presudama, vrh Republike Srpske nije imao plan da osvaja Srebrenicu, najnoviji deklasifikovani tajni dosijei sugerišu značajnu ulogu obavještajaca britanske službe MI-6 i pripadajuće jedinice SAS u kreiranju ratnih dešavanja u Srebrenici i oko nje.
Otkrio je to novinar Kit Klarenberg, koji godinama istražuje ulogu obavještajnih službi u oblikovanju geopolitičkih procesa i imao uvid u dosjee.
Pripadnici SAS-a su, zajedno sa Naserom Orićem, pripremali „teren“ za srebrenički „scenario“ prije i u toku jula 1995. godine, navodi Klarenberg.
Zapadnjačke „arhitekte“ balkanske istorije, skrivanjem dokaza i svjedočanstava, skoro četiri decenije, čine zločin prema istini i pravdi u BiH.
Još od 1992. godine, kada se u tajnim ladicama Savjeta bezbjednosti „zagubio“ izvještaj generalnog sekretara UN Butrosa Galija o potpunom povlačenju JNA sa teritorije BiH.
Ili godinu kasnije, kada je u sjedištu UN u Njujorku, naprasno nestao, pa tek četvrt vijeka kasnije „pronađen“ dokument tzv. međunarodnih mirovnjaka o masakru nad, već tada više od 1.000 Srba oko Srebrenice.
Ipak, među „skrivačima“ prednjače američke i britanske službe.
Posljednja, posredstvom Specijalne vazdušne službe SAS u Srebrenici je bila sveprisutna. Djelovala je mimo lanca komandovanja međunarodnih mirovnjaka i račune polagala samo Londonu.
Njeni „špijuni“ zajedno sa Naserom Orićem nekako su „znali“, mnogo prije srpskog rukovodstva, da se namjerava oslobađanje Srebrenice.
„Teren“ su pripremali, navodi novinar Kit Klarenberg, i za „nešto užasno“, a sve kako bi isprovocirali vazdušne NATO udare na srpske položaje i objekte, što je prethodno bio cilj i Alije Izetbegovića.
– Očigledno je da su lokalne muslimanske snage očekivale vazdušne napade NATO-a kada Vojska Republike Srpske stigne, a Britanci su im očigledno dali dovoljno osnova da vjeruju da će do njih doći. Njihova obećanja mogu objasniti nedostatak otpora muslimana protiv upada Vojske Republike Srpske – navedeno je iz objave Kita Klarenberga.
Za Dušana Pavlovića, direktora Centra za društveno-politička istraživanja Republike Srpske, ovo, kako kaže, „britansko menadžerisanje“ ratnim dešavanjima oko Srebrenice nije iznenađenje. Kroz vlastita istraživanja spoznao je da su se prečesto Britanci preplitali sa „orićevcima“.
– Ono što je još zanimljivo vidi se i kroz dokumentaciju u koju sam imao uvid i obrađivao. Kada su 10. na 11. juli 1995. godine imali sastanak cijelu noć političko i vojno rukovodstvo muslimana u Srebrenici i htjeli su da napuste enklavu i da ostave svoje civile, došli su posle i britanski oficiri, odnosno pripadnici SAS-a, koji su bili zaduženi da im muslimanski vojnici tačno pokažu gdje treba da navode djelovanje NATO avijacije 11. jula po danu – kaže Pavlović.
Klarenberg navodi i upozorenje generala Filipa Moriona, mnogo prije srebreničke tragedije, još 1993. godine, da je masakr upravo ono što su muslimansko rukovodstvo i njegovi zapadni mentori željeli.
Dokaz tome je i svjedočenje ratnog načelnika srebreničke policije Hakije Meholjića o Izetbegovićevoj nemoralnoj ponudi i 5.000 ubijenih Srebreničana.
– „Nudi mi (američki predsjednik Bil) Kinton uđu četnici u Srebrenicu i izvrše pokolj 5.000 muslimana i biće vojna intervencija NATO snaga na srpske položaje u cijeloj Bosni i Hercegovini, šta vi mislite o tome?“. Ja sam skočio i kažem: Jesi li ti lud – prepričava Meholjić razgovor sa Izetbegovićem u dokumentarnom filmu „Srebrenica – izdani grad“.
Tvrdi autor koji je imao uvid u dosijee da su specijalne operacije SAS-a uključivale i navodno vozilo hitne pomoći koje je umjesto nosila imalo komunikacionu opremu i koje se pojavljivalo iznenada, tamo gdje mu sa medicinskim oznakama nikako nije bilo mjesto.
Iz istih dokumenata vidljivo je i da su tri britanska špijuna odlikovana zbog „zasluga u Srebrenici“. Kakvih, nikome nije jasno.
O tajnim operacijama u i oko Srebrenice SAS-ovci nisu smjeli da govore niti su ikada, navodi autor, svjedočili u bilo kom procesu pred Haškim sudom, koji je, kaže, stvorio i finansirao NATO.
Tajna dokumenta pokazuju i da je britanska služba povremeno svoje obavještajne podatke dijelila samo sa holandskim kolegama u Amsterdamu, ali da ni njima nije bilo dozvoljeno da ih citiraju u svojim izvještajima.
– Željeli su da Srbe predstave kao genocidan narod. I još će dokumenata vjerovatno izaći. Ono što mi znamo u Srebrenici je da i dan-danas po Srebrenici hodaju razni špijuni i razni ljudi iz Amerike, Britanije, Holandije, a sve pod plaštom nekakve demokratije i priče o nekom suživotu – navodi Branimir Kojić, predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
A stvarni cilj je da se prikrije ratna uloga stranih kreatora rata i opstane mit o zločincu i žrtvi. Na takvom mitu, navodi Klarenberg, trenutno predano radi i bivša britanska obavještajna operativka, trenutno parlamentarka, Ališa Kerns, u Sarajevu i u Prištini omiljena lobistkinja, koja u kontinuitetu osviće sa srbomrzačkim idejama i prijedlozima.
– Ovo je samo još jedan od dokaza da istina o ratu u Bosni i Hercegovini nije crno-bijela i onakva kakvom su je neki željeli predstavljati svih ovih, možemo slobodno reći, i decenija. Posljednjih godina vidimo da isplivavaju dokumenti koji bacaju potpuno novo svjetlo, koji otkrivaju nove činjenice do sada nepoznate svjetskoj javnosti. Mi smo uporno ukazivali na sve ove činjenice niz godina, ali, jednostavno, svjetska javnost bila je nijema za sve ovo – kaže Viktor Nuždić, vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Da li će zapadne arhitekte balkanske tragedije katarzu spoznati, ako ne do sada a ono bar u aktuelnom procesu geopolitičkih promjena?
Ili će nastaviti utabanim stazama – od javnosti i istraživača skrivati svjedočanstva poput posljednjeg, a zaklinjati se u demokratiju, pravo i pravdu?
